|
P R O G
L A S
Građanima Vojvodine, Srbije, Jugoslavije, I politička, i privredna, i socijalna
situacija govore da smo ušli u poslednju fazu raspadanja jednog sistema
arbitrarne vladavine koja ne može više da reši nijedan jedini problem ni
građana ni države. Pa ipak - takva zvanična Srbija neće da se menja!
Došlo je vreme da se svako suoči sa
sopstvenom odgovornošću za tragediju koja je snašla našu zemlju, našu
Republiku, našu Vojvodinu, naše Kosovo. Vreme je da svodimo račune i sa
onima koji su nas doveli dovde, ali i sa samima sobom.
I
Nezadovoljstvo građana izraženo i na
protestnim skupovima i u anketama istraživačkih institucija prevazilazi
snagu aktuelne vlasti, ali i sposobnost opozicionih stranaka.One su do
sada učinile sve što su mogle.Više od toga ni same, ni u koalicijama – ne
mogu. Deset godina te opozicione snage živele su na najlakši mogući način
- na kritici vlasti. Oprobale su i glasanje protiv u Parlamentu, i
dijalog, i participaciju u vlasti, i opstrukciju, i bojkot, i
demonstracije... Sve je to - i mimo volje opozicije - postalo sastavni deo
režima koji se još uvek drži.
Krajnje je vreme da se uradi nešto
stvaralački, da se ponudi stvarna alternativa - ne sadašnjoj vlasti nego
sadašnjem sistemu, alternativa ne ljudi nego principa, alternativa u kojoj
obećanja neće biti izneveravana bez posledica, alternativa u kojoj će
dominirati odgovornost za javne poslove i smenjivost onih koji se ne
dokažu kao odgovorni.To se može ostvariti kroz ustavotvorstvo kao jedini
stvaralački čin naroda kojim on može sebi da obezbedi dostojne uslove
života i zaštitu od samovolje.
Znači - mora se menjati Ustav!
II
Uvažavajući sve predloge i zalaganja koji
sada fungiraju na političkoj sceni u različitim oblicima (demonstracije,
okrugli stolovi, izjave, proklamacije i deklaracije) i sa različitim
sadržajima (ostavke vladajuće garniture, prelazna vlada, vanredni izbori,
opoziv predsednika Jugoslavije u Skupštini itd), Vojvođanski pokret ističe
da samo obaranje i smena autoritarne vlasti (bilo iznuđenim ostavkama,
bilo izborima) jeste neophodan ali ne i dovoljan uslov za suštinske
promene. Jer, to ne dovodi automatski do demokratije i slobode i ne
eliminiše mogućnost uspostavljanja nove autoritarne vlasti kao što
istorijsko narodno iskustvo govori o "Kurti i Murti".
Opštenarodno nezadovoljstvo nužno je
artikulisati i kao zahtev protiv svake i svačije autoritarnosti, što
se može obezbediti samo promenom političkog sistema u celini. Zato se
Vojvođanski pokret zalaže za pretvaranje ukupnog nezadovoljstva naroda u
ustavotvorni pokret čiji bi cilj bio raspisivanje izbora za
Ustavotvornu skupštinu. To znači opredeljenje: NIKOME vlast nego
prethodno uspostavljanje pravno-političkog okvira i uslova ravnopravnog
takmičenja za funkcije vlasti i odgovornosti za onog ko tu vlast bude
osvojio.
Tako se može - menjati Ustav!
III
Vojvođanski pokret je sastavni deo
opozicionih demokratskih snaga Srbije, ali je i autohtona vojvođanska
politička organizacija, koja se bori za punu autonomiju Vojvodine u
demokratskoj Srbiji i Jugoslaviji. Protiv smo svakog i svačijeg
centralizma, ali i protiv svakog i svačijeg separatizma. Za nas je
autonomija Vojvodine bitan sastavni deo ustavnog pitanja Srbije i
Jugoslavije i njihove demokratizacije. Vojvodina ne sme dozvoliti da bude
prevarena kao 1918. i 1945. kada je pristala da, "u ime jedinstva", ne
postavi konkretne zahteve za svojim statusom u Srbiji i Jugoslaviji.
Decenijama je ispaštala posledice tih grešaka. Zato se pitanje Vojvodine
ne može odlagati "za posle" nego mora činiti sastavni deo zahteva za
smenom sadašnje vlasti, za demokarizacijom Srbije, za građanskim
pravima i slobodama. Za građane Vojvodine - odnos prema njenoj autonomiji
je probni kamen istinski demokratske orijentacije političkih snaga, bile
one na vlasti ili u opoziciji.
Zato SADA ističemo zahtev -
treba menjati Ustav!
Predsednik Političkog
veća
Slobodan Budakov s.r.
Novi Sad,16.oktobra
1999. |